´*`~.·°*¤» A tRip iNto gReEn «¤*°·.~´*`

"Ima ljudi koji nam govore ali ih mi ne slušamo; ima ljudi koji nas povrijede i ne ostavljaju traga, ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem životu i ostave zauvijek trag.”

(Cecília Meireles)  

-mnoge nisam slušala, drago mi je
-nisu ostavili traga jer nisu bili bitni, life keeps rollin'
-zauvijek ćete mi biti dragi...moje cuwice... <3

... ewo jedan mali postić u čast nas swih koji smo uspjeli !! nema mature !! hihi ...

... kad se male ruke slože, svee see može, svee se možee !!

Kažu da je najlakše započeti a najteže završiti... u mom slučaju nije tako... najteže mi je nešto započeti... lako se to završi... vrijeme i okolnosti, najčešće uz želju za završetkom, pripomognu tome i voila !! gotovo !! Jbg opet tako neka situacija gdje treba nešto započeti, treba izići na čistac sa svime u sebi... misli razjasniti... Ajoj... No jasno je ko dan... ponos... ono nešto što ti ne dopušta da pređeš preko ičega... ičega što je bitno ili nebitno ali opet... stojim na mjestu i nema pomaka... nema napretka... ničega... kolko će ponos biti prepreka mogućoj sreči?? Poznavajući sebe uvijek... ali opet ako je meni to toliko bitno, znači ponos, zašto ga zanemariti ako znam da ne činim ništa loše?!?! Hm... teško... očito je da igra veliku ulogu, to mora igrati veliku ulogu svakome ko imalo drži do sebe. Žao mi je što pod cijenu JA, zanemarujem sve ostalo... al jbg... gdje bi ja sada bila da sam zanemarivala najvažnije - sebe? Previše toga se znalo događati... za koga da se mjenjam, žalim zbog sebe i dižem ruku na sebe? Zbog ljudi za koje se ispostavilo da su mi lagali, koji su se smijali ćim bi leđa okrenula, koji su bili navodni prijatelji? Hehe... dobra... netko ko mi laže i tko ne može biti iskren, žao mi je al nije me niti vrijedan... i nije ovo sada neka suptilna poruka, niti ono jadno ostavljanje poruka preko personal message-a, pisanje suptilnog posta i sl., ovo je samo ono što je u mojoj glavi već jakoooooo dugo... dovoljno je reć da se zasigurno radi o više godina... Ovo je post za dušu... malo iskrenosti prema samoj sebi... pa zašto i ne?? Ko mi brani?? Kažu „omnia mea mecum porto“, pa tako neka i bude !! Ko me voli i može se nositi sa mnom takva kakva jesam, izvolite... a tko ne može, ne mora... ne tražim ništa osim iskrenosti... Stoga da završim tzv. Post za dušu i kažem sama sebi volim te i ne puštam te i ne dam ti da ideš preko sebe za ikoga ko te gazi !!

...eto dragi ljudeki... danas mi je birzdej !! ja kao jedna jako skromna osoba opće to neću koristiti (hehe) ...i opće neću napisat post sama sebi o svojem rođendanu (yeah right) !! no ugl...skužili ste već da mi je rođendan, ak niste, eto rođendan mi je !! eto tako ja mala mala Mia postala velika i imam 17 godina...znate ono 17 ti je godina... još se nisi ..hm tu ćemo stat (al eto baka mi je jutros pjevala pa me potakla hihi) dobila ja puno poklona (miffy, kama sutra, privjesci, šaleki..svašta divnog !! ) i sad sam sva u euforičnom duhu !! miffy šlape i pidžama sve to upotpunjuje sve !! hehe !! ja hepi...pa eto da to podijelim s vama

Znate li onaj osjećaj...hm ..osjećaj kad niste ljuti..kad niste razočarani...kada riječima ne možete opisati stanje u kojemu se nalazite? Ništa nema objašnjenja i što god da vi učinite u vezi toga ništa se neće promjeniti... ćak i da se promjeni uzrok, da ga više nema..doć će nešto drugo a to drugo će pak opet grist, žderat, jest, i buditi želju za novom promjenom i tako bez kraja! Želim reć sebi da zajebu svi, bacit osmijeh i reć si „ wow! “ danas si baš slatka, ko ih jebe..znaš da jesi !! Na malo toga smo ponosni na sebi...ja recimo mislim da imam baš slatku guzu... i boli me kurac šta netko misli, tko se slaže, a tko ne (iako nema nikog ko se ne slaže jelda?? ) al opet ti jebeni komentari! Tako me živciraju !! ARGH!! Koji je kurac ljudima...daj neka žive svoj život i okane se moga!! Ugl dobila sam poruku od Müceka, pročitala je i eto nasmijala se ...ima novi sastojak u papačinkama i sad to treba probati i učiniti moju guzu za centimetar, dva, tri veću! Bu a ha ha ha... prošla misao...post neće imat previše smisla no nevermind!! Hehe ... PUSA svima!!

eto tinček ti si me neki dan nagnala da se prisjetim kako je bilo prejebeno bez briga i sličnih sranja.. pa eto učast tome!

Ponedjeljak u jutro, sva živčana, dižem se iz kreveta, iščekujem kada i kako dalje... Nabacujem robu na sebe, kasnim i letim van iz kuće... Čekam 11icu, trg je prepun ljudi prošlo je 10 minuta otkako sam se trebala pojavit, živci me peru 100 na sat. Napokon 17ica i dašak olakšanja. Stižem ja doduše prekasno al kao uvijek sa stilom. Sanja sjedi na kuli i čekamo Tinu da se pojavi i da napokon čujem kako je prošlo. Weeeee, prošla je! Ljeto može početi! Napokon... Sad jedna kavica olakšanja u Dublinu, oubičajne kinky teme pa shopping!!


HIT THE ROAD...
Odlučeno je da idemo u srijedu, još samo da krenemo... Miha mi neda da se pomaknem, striček Mladen mahnito traži žnirance, Tina vrišti na mamu da di su žniranci, a Ivan to sve promatra i niš mu nije jasno. Žniranci naravno nisu pronađeni, al mi smo ipak krenuli. Krk here we come! Al doduše stali smo par puta na piš-kafa pauzu (s hladnim mljekom)... Ubrzo se nazire Titov most, pardon Krčki most i eto nas! Ljeto nam se vratilo, wooouuuoooo....

MALINSKA & THE PEOPLE...
Dani prolaze u vručinama, Freakacha i ja se vučemo po Malinskoj, kao uvijek ni ne prilazimo alkoholu, al ak nekoga zanima u Jazu ima orahovača za 8 kuna i nakon 5 runda je jako fina! U Kaiu je zakon dok ne počnu narodnjaci i koktelčići su mrak, pogotovo kad si ih možeš priuštit! A i ak ne možeš, popit ćeš sam da bolje podnosiš riječi tipa, „parkiraj svoj kabrijo porše u moju garažu“, uglavnom mnogo alkohola i sve može proć, al mi naravno ne pijemo, pa smo Marko, Vedra, Tinek i ja luftale naše divne osobnosti na terasici! Moram spomenut mol Srče, nedavno tako popularnog imena, jer je top destinacija ovoga i narednih ljeta, a pije se sve u šesnaest! Tamo upoznasmo divne ljudi, slatki švicarac, jelda Vedra?? Sesvete dečec Tony, koji nas je prepao morskim psima, Vedra to još malo ukrasila i tako se mi dva dana kupale na temelju toga koliko punašnih ljudi ima u vodi oko nas! Oni su svi frendovi Vedrina frenda Matije, koji odlično prima komplimente. Upoznasmo i jako gladnog momka iz Metropole Špansko kako on to zove, koji jako voli cure i tvrdi ne važno jel imaju sise ili udubine..zanimljiv momak... Došla je tako i fešta na školskom gdje sretosmo već poznate nam ljude iz osnovnjaka! Tina i ja se razbacivale, došle doma rano, u pola 4... još sam i 50 kn izmuzla iz starog, to je valjda zbog euforičnog pozdrava, al nije htio plesat sa mnom, zapamtit ću mu ja to! Bu ha ha! Pita on mene drugi dan jesam ja to malo lokala, a ja njemu: „tata, ja nikada ne ločem“. Okrenuh i se i nasmijam, sebi u brk: „ja samo pijem“. Išle mi tako i u Cross, plesale skoro cijelo vrijeme, išle pipi, imale fotošut, jedan od brojnih i tak... Dođosmo u pola 5 i išle spavat u pola 6, jer smo htjele vidjet kako je svanulo. U svakom slučaju, produktivan tjedan... Izuzevši moje incidente sa fuckin Slovencima! Imam masnicu na lijevom kuku zbog glupog „gerade“, sad to zicher ne budem nikad zaboravila!

25. 07. 2007 „STUDIO 54“
Prošlo par dana, padala kiša, bila predivna grmljavina i tako to... Došao i 25. u mjesecu i Vedrici je rođendan!! Probudile se nas dve, uhvatile mobitele, obje htjele napisat isto, pa se dogovorile za zajedničku poruku Vedri! Zujale po stanu kao obično, muvale se i tak.. na kraju skupile snage, uzele ključeve i torbetine i naravno otišle na kafficu. Ja po dobrom starom običaju uzela Irish, Tina isto sam nebi bila ona ona da nije naručila k tome neki sok koji meni ne valja, ovoga puta bio je to sok od ananasa! Pročitasmo novine i muvasmo se po rivi, jer Tina pokušava nać poklon za Anu, koji naravno nismo našle, samo smo rikavale po vručini! Vratile se doma i zasjele na terasu, kao sunčat ćemo se malo.. u međuvremenu dogovorile se s Vedrom da se „slavi“ u Crossu, jer napokon bit će „Studio 54“, dobra muzika i moć ćemo se razbacivat! Krenusmo mi oko ponoći odvažno prema Kaiu, pokupile Vedru i pješke do Crossa! Preživjele smo i napokon došle! Malo je bilo trulo, jer je bilo malo ljudi, al do jedno 2 se napunilo i postalo je zakon. Muzika je bila presavršena i nismo se micale s podija. Tu i tamo se pojavio Matija i neki njegov frend koji su se razbacivali a mi lomile od smijeha, ne zato što im ne ide, baš suprotno, dečkima ni Travolta nije ravan. Pojavilo se mnogo čudnih likova, Valentina mi je skoro slomila nos zbog nekog čudaka koji nas je zagrlio. A jadan (siroti). Evo došla je sad i primjetila kako sam mnogo toga zaboravila, ajoj... zaboravih da sam popila rum popodne, pa njoj i Dori nije baš puno ostalo! Hihi! A i tu su njene frustracije zbog Marka, koji joj je reko da ide na more na mjesec dana, time je doveo u predinfarktno stanje, pa je rikavala do doma, dok nije dobila poruku da se zajebava, pa se sjela (legla) na zidić i zahvaljivala svemu živom i mrtvom, ja sam sam nonšalantno prošla. No vratimo se na Cross! Rekla sam već da je bilo mrak, al mogu ponovo! Kad su pustili „sweet dreams“ i „Y.M.C.A.“ i slične stvari bilo je predobro, jer su svi plesali... U jednom trenu počeli su trčkarat napjenati ljudi, jer su napunili bazen s pjenom, al mi odvažne nismo prilazile. Došlo je vrijeme da se ide i tako smo se lijepo mi i naše onesposobljene noge primile puta... lagano po cestici (cesturini), rastale se od Vedre, Tina i ja kroz neki samostan, što god to već je, to nam je Marko pokazao i smanjio nam put... hvala Marku! Došle i do glavne ceste, gdje naravno nema rasvjete, počinje na pola puta do stana, a i ta je počela raditi prije mjesec dana!! Blažena Malinska! Bez rasvjete i nema benzinske poslije ponoći, pa tako ni cigareta za pušače! Nismo ni čokaladu Vedri mogle kupiti! I tako je puzanjem do doma završio naš još jedan vrli izlazak u nizu... došle smo do kreveta! Zaspale ko klade, sam je mene cijelu noć proganjalo koljeno moje partnerice za krevet! I zujalo nam je u ušima, što je koma, al ja tak ne čujem otkako sam došla, pa mi je to nekak normalno. Probudile se rano (13), ustale do 15 i pospremile krevet i sad...hm... kaffa vjerojatno, pa sve po starom!

..da je bar sve po starom... sad bi se kupala ... šmrc... a umjesto toga tu sjedim i zurim u ekran! oh joy of living.. :)

E pa dragi moji... ako ima neki od vas dovoljno dubokoumnih misli i tko je prava mala mozgalica neka mi proba odgovoriti na ovo pitanjce! Sad mi je to palo napamet i dok si ja nekak ne složim sliku o tome svemu zanima me što vaše vrle glavice misle o tome! =)

... i zapamtite... nije sretan onaj koji ima nego onaj koji malo treba!!! kako bacam mudrosti, bu a ha ha ha! ...

I wish that I could fly
Into the sky
So very high
Just like a dragonfly

I'd fly above the trees
Over the seas in all degrees
To anywhere I please

Oh I want to get away
I want to fly away
Yeah yeah yeah

Oh I want to get away
I want to fly away
Yeah yeah yeah

...eto točno kako pjesma kaže...jer tada ništa nebi bilo bitno i o ničemu nebi razmišljala.... baš weeee!!
Sve mi se čini nekako lakše kada bih mogla prozujiti po zraku i onak ne razmišljati o ničemu osim o svijetu u kojem živim! Baš slađahno... Ima li kandidata koji bi sa mnom? Nabavit ćemo neki nimbus, vatrenu munju, bilošta... i dat petama vjetra! Ha?

Nanovo sjedim na mjestu, gdje nekoć bilo mi je jako lijepo.
Ne žalim se, još uvijek je. Još uvijek ima nade da neće postojati ta paklena tišina, taj hladni pakao među nama. Da se jaz neće povečavati. Svaki dan nosim se sa teretom, tim baženim teretom, koji tako slatko tereti moju dušu, misli, tijelo. Svakim danom draži mi je i privrženija sam mu. Želim ga vječno. Svaki dan znam koliko će boljeti ako ga izgubim. Izgubit ću nešto što sam previše zavoljela. Stvarnost i svaki trag realizma u meni govori mi da će jednom doći kraj.
Tko još zna što je vječnost? Koliko ona traje? Jesmo li mi vječni?Kolika je količina boli koju čovjek podnosi...hoću li je osjetiti? Hoćeš li mi ju nanjeti?
Prijatelju? Srodna dušo? Ljubavi moga života?
Reci mi.... razrješi sve moje brige. Pogledaj me sa svojim velikim, predivnim, dubokim očima, punima ljubavi, sjaja, razumijevanja i reci to. Reci i ono najgore ako je potrebno. Samo ne stvaraj tišinu. Neka riječi nikada ne nestane. Ostanemo li bez riječi, bez smijeha, što će nas držati? Čime ću se tješiti.... prazninom? Znam kako je to. Tim putem ne želim ponovo krenuti. Vrača se ono staro u mene svakom pogreškom koja se priječi između nas. Bježim od toga koliko mogu, al ono me neprestano sustiže. Što da radim? Da biram tvoj broj i čujem onu hladnu prazninu, koja mi je tako dobro poznata i za koju sam rekla da neću nikada više osjetiti? Ne. To nije izbor. Leć ću u krevet, zaklopiti oči i jednostavno šutjeti.
U snovima tišina će nestati.